kako gledati film

USUSRET 9. KIKI FESTIVALU ODRŽANA JE
RADIONICA „KAKO GLEDATI FILM“

Društvo „Naša djeca“ Zabok i udruga Gokul u predfestivalskom programu 9. KIKI festivala organizirali su edukativnu radionicu za djecu „Kako gledati film“.

Znate li kako gledati film? Kako u njemu prepoznati razna filmska izražajna sredstva i o njemu napisati argumentiranu filmsku kritiku?… Nije to nimalo lako, a u tome su se okušala djeca, sudionice i sudionici radionice „Kako gledati film“, koja je održana u Društvu „Naša djeca“ Zabok u sklopu nadolazećeg 9. KIKI-ja. Radionicu je vodila Višnja Vukašinović, filmska kritičarka i voditeljica filmskih radionica za djecu i odrasle s kojom DND Zabok i udruga Gokul uspješno surađuju već nekoliko godina na KIKI festivalu.

Ove su se godine kao polaznici i polaznice okupila djeca iz cijele Krapinsko-zagorske županije, zbog čega smo jako sretni, kako je rekla koordinatorica KIKI-ja Jasenka Borovčak, s obzirom na to da su u našoj županiji jedino za vrijeme KIKI-ja djeci dostupni ovakvi filmski edukativni sadržaji.

Koliko je teško napisati filmsku kritiku upitali smo voditeljicu radionice: „Nije teško, samo treba voljeti i željeti gledati filmove i željeti u njima uvijek otkrivati nešto novo. Lijepo je otkrivati u sebi ljubav prema filmu koja je već tu unutra i važno je spomenuti mogućnost da djeca artikuliraju zašto je neki film dobro komunicirao s njima, da mogu objasniti što ih je u nekom filmu dirnulo i potaknulo na razmišljanje. Jako su se dobro snašli i ja sam jako puno naučila od njih, jer zapravo kad oni komentiraju film, ja uvijek otkrijem u filmu nešto što do tada nisam vidjela i oni mi skrenu pažnju na neki detalj, na neku moguću interpretaciju. Mi se tu družimo, slušamo i učimo jedni od drugih, što je izuzetno važno“ – rekla je Višnja Vukašinović.

Održane su četiri radionice u nizu na kojima su djeca upoznala osnovne pojmove vezane uz film – filmske rodove, žanrove, kako ih prepoznati i koje su njihove karakteristike. Isto tako, učilo se o kadrovima, filmskim planovima, rakursima te izražajnim sredstvima koji dodatno daju napetost filmu poput zvuka, glazbe, osvjetljenje i tomu slično. Na različitim primjerima filmova poput „Sidrom 17“, „Svaki dan je Božić“, „Ježeva kuća“, „Djevojka koja vjeruje u bajke“, „Mucica“, „Radi se o djeci, a ne o nama“ i „I onda vidim Tanju“ raspravljali su i analizirali o kojoj se vrsti filma radi, o kakvoj tehnici snimanja, kojim rodovima i žanrovima te su davali svoje kritičke osvrte na pogledane filmove i argumentirano vrednovali filmove. Na taj su način nastale prve filmske kritike od kojih nekoliko i izdvajamo:

 

„JEŽEVA KUĆA“
Vida Pelko, 14 god.
U lutkarskom animiranom filmu „Ježeva kuća“ radi se o tome kako glavni lik jež brani svoj dom. Film je rađen stop animacijom s puno detalja i svaki je detalj pomno obrađen. Kako likovi tako i cijela scenografija. Od pomicanja nekih dijelova tijela kod životinja, pa sve do najsitnijih dijelova šume. Budući da je film adaptacija na slikovnicu „Ježeva kućica“ likovima glas daje samo jedna osoba kako bi se dodatno dao taj osjećaj čitanja slikovnice. Svaka radnja u filmu popraćena je muzikom, a tekst je napisan u rimi što daje dodatnu zainteresiranost za film. Iako je to animirani film što u ušima gledatelja odmah daje dojam da je rađen za djecu, ne mora vas brinuti. Crtić ima jako dobru pouku koja je za sve uzraste a i neke scene mogu privući gledatelje starije dobi. A ako vas ne zanima sama radnja filma preporučljivo je pogledati samo radi jako kvalitetne animacije filma.

 „JEŽEVA KUĆA“
Luka Klancir, 14 god.
Animirani lutkarski film „Ježeva kuća“ je adaptacija na istoimenu priču Branka Čopića (Ježeva kućica). Film je rađen stop animacijom. Svi likovi, sva scenografija je rađena od vune (filca). Sve je jako detaljizirano, obraćena je pažnja na svaki detalj. Film sadrži skoro sve vrste planova i rakursa. Sva radnja i glasovi svih likova su interpretirani od jednog čovjeka koji malo mijenja ton i boju glasa promjenom uloge u filmu. To jednoglasno pripovijedanje daje osjećaj čitanja slikovnice. (po kojoj je film napravljen). Glazba ima jako bitnu ulogu, nadopunjuje pripovjedačev glas. Film govori o pravoj vrijednosti našeg doma te nam poručuje da bismo trebali braniti i čuvati ono što je naše.

 

„MUCICA“
Katarina Tomek, 12 god.
Film „Mucica“ podsjeća me na komediju jer ima puno smiješnih kadrova. Radi se o dječaku koji prvi put ide sam u školu, a roditelji su se previše brinuli da će krivo otići ili da će ga udariti auto. Vrsta je igrani film. Kadrovi su snimani svaki iz druge pozicije i ima ih puno. U njemu glume profesionalni glumci. Ovaj film je jako zanimljiv i zabavan. Pouka je da se ne treba brinuti baš za svaku sitnicu. Preporučila bih ga svima da ga pogledaju jer je za sve uzraste.

 

„MUCICA“
Rosa Krog Broz, 10 god.
Film „Mucica“ je igrani film. Također je i komedija. Glumci u filmu nisu amateri, kao ni snimatelji. Radnja filma otprilike se može dogoditi u stvarnom životu, u onom dijelu gdje se dijete „izgubi“ na putu u školu, ali kako bi film bio zanimljiviji prisutno je pretjerivanje. Tema filma dobra je zato što može privući mlađe, a i starije gledatelje.

 

„MUCICA“
Vida Pelko, 14 god.
Igrani film „Mucica“ komedija je s puno smiješnih i prepletenih radnji. Radi se o tome kako su po prvi puta roditelji pustili dječaka da ode sam u školu i na putu do škole dječak odlučuje otići do dućana u kojem igra svoju najdražu video igricu. Ali radi prevelike brige za njim događa se niz smiješnih scena na koje se je nemoguće ne smijati. U filmu se mogu naći gotovo sve vrste rakursa i kadrova, tako da možemo reći da je film snimljen na jedan dobar i kvalitetan način. U filmu glume profesionalni glumci koji su dobro prenijeli karakter svakog lika. Svi događaji i karakteri glumaca u filmu su bili preuveličani, ali sa tim razlogom da nam njihovim manama omame osmijehe na lice. Glazba u filmu nas privlači na jedan simpatičan način, jer je kao iz igrice što dodatno naglašuje ljubav prema igricama kod glavnog lika. Sve u svemu svim ljubiteljima komedije ili ljudima koji su željni smijeha svakako je preporučljivo pogledati film jer se zasigurno nećete razočarati.

„RADI SE O DJECI, A NE O NAMA“
Luka Klancir, 14 god.
U kratkometražnom igranom filmu „Radi se o djeci, a ne o nama“ roditelji na roditeljskom sastanku diskutiraju o neprimjerenom ponašanju dvoje učenika i seksualnosti. Radnja se odvija u jednoj učionici. Dinamičnost se stoga postiže izmjenom duljine kadrova i čestim mijenjanjem govornika. U filmu ima puno glumaca od kojih po svaki glumi različiti tip osobe, personalizacija je istaknuta. Film je većinom sniman iz jednog plana – blizi plan, jer ima puno razgovora. U filmu ima svih vrsta rakursa, a najistaknutiji je gornji rakurs kad profesor nakon sastanka ostane sam u učionici. Film je crno-bijel što ističe ozbiljnost teme koju iznosi. Mnogi kadrovi filma dočaravaju dubinu, ističe se dubina učionice u kojoj se odvija radnja. U susjednoj učionici se odvija proba školskog orkestra te je ta glazba bitna za radnju te dinamičnost filma.